Iznijet ću razmišljanja o studiju kreativne industrije, asocijativno i u crticama. Ovo je samo početak jednog kreativnog procesa u koji će biti uključeni svi oni koje ova tema inspirira.
Kreativna industrija – sam pojam je veoma interesantan, spaja dvije isključivosti: kreativnost i industriju. Znači li to da se u industrijskom procesu obnavlja, odnosno ogleda kreativni proces koji je doveo do produkta?
Znači li to da produkt utječe na tehnologiju proizvodnje?
Nisu li dakle ova dva pojma više sukladna negoli isključiva?
I što je bilo prije: kokoš ili jaje? Proizvod ili proizvodni proces
Može li se školovati ljude za kreativno djelovanje?
Pada mi napamet aforizam Tome Bebića: „Pametnome škola nije potrebna, a školovati budale je beskorisno“ – kaže ovaj promicatelj ljubavi među ljudožderima, volite se ljudožderi.
Biram primjere iz iskustva i moje kazališne prakse docenta i kao redatelja, koji mi se čine posebno inspirativnim za stvaranje kurikuluma kreativne industrije.
Vodio sam u više navrata studente na jahanje. Dakle, prolazili bismo nužnu pripremu konja za jahanje, jahanje i raspremanje konja nakon jahanja. Jašući ponekad smo govorili Shakespearove stihove ili izvodili grupne formacije. Silazeći s konja u grupama sinkronizirano ili po demino principu, govorili smo zborske strofe i antistrofe.
Poseban efekt ovih vježbi bila je spoznaja o složenosti i nužnoj obostranoj pažnji u odnosima, u dijalozima. Ovo je najefikasniji put obrade scenskog dijaloga, osjećaja za grupni ritam i koncentracije na poruku, njeno slušanje i povrat.
Možete li zamisliti JAHANJE kao jedan od bitnih predmeta na studiju kreativne industrije?
Citiram iz svoje knjige „Oštrica dijagonale“:
„I kad smo razbacani u prostoru dio smo nekog kruga, dio nekih krugova, neke kugle. Kad se krećemo kružimo impulsima iz zglobova određujući smjer. Ovu beskrajnost vrtnje, ovaj bezbroj krugova treba prenijeti svakom članu grupe već u pripremnom studiju.
Smisao je zapravo igra. Potraga za igrom, koju smo izgubili, zaboravili. Na početku je zapravo najvažnije ponuditi igru kao nešto vrijedno i bitno, podržati svakoga da bez suzdržanosti stane uz igru, ukazati na vrijednosti u svakome i ne mjeriti ih nekim vanjskim parametrima.
Samopouzdanje je čarobna riječ. Nije nimalo lako dostižno, a tako lako je lomljivo.
Od pedagoga se traži ogromna strpljivost, jer da bi netko slobodno djelovao je nešto što je u svakodnevici gotovo nezamislivo i često vrlo nekorisno.
Treba ostvariti povjerenje u igru, u prostor probe kao mjesta nekih drugih pravila i nekog mogućeg života.
Pravila probe nisu pravila svakodnevice.
Radi se o dva nepomirljiva svijeta: onaj svakodnevice i onaj pozornice.
Pokušati ta dva svijeta pomiriti je jalovi posao, jer se pomirljivošću u potpunosti ne realizira ni jedan od njih.“
Možete li zamisliti početak studija kreativne industrije s redovnim odlascima na dječje igralište, na kojem se studenti igraju? Da, igraju! Neke nove igre, ili iz sjećanja ili… Od igara u pijesku do veranja po konstrukcijama i ljuljanja na ljuljačkama.
Predmet: IGRA NA DJEČJEM IGRALIŠTU. I za ovaj predmet planirao bih najmanje 4 sata tjedno, u trajanju od dva semestra.
Od jednog iskusnog nastavnika mačevanja iz Valencije sam čuo da bi on najradije svima obrijao glavu na početku studija i onda zatražio da kosu ostave rasti sve do diplome. Rast kose simbolizira sakupljanje scenskog iskustva.
Ova je usporedba slikovita i odlično simbolizira proces školovanja.
Iako kosa raste ne može je se bez daljnjih napora formirati. Iskustvo treba znati upotrijebiti u svakoj situaciji uvijek na drugačiji način.
Iako su polaznici različitog senzibiliteta, predznanja i sposobnosti, važno je raditi polagano, jedno za drugim, ne preskakati zadatke.
Možete li zamisliti da se nastavnici i studenti kreativne industrije prije nastave svakodnevno presvlače u istu radnu odjeću?
Možete li zamisliti da su učionice prazni prostori, a da se umjesto bilježnica koriste kutije s pijeskom ili ledom? Sve što se na nastavi/probi zapiše, jasno je da ne ostaje trajno zapisano. Međutim, ako student pamti što je zapisao, kod kuće se time može pozabaviti. Prenijeti u svoj notes i dalje razraditi. Ne zapisuju se znanja, možda ni doživljaji, prije aha-efekti, iznenađenja i sl.
Za kreativnu industriju predlažem redovne razgovore u šetnji gradom.
Nastavni predmet RAZGOVORI U ŠETNJI GRADOM, odvijali bi se jednom svaka dva tjedna. Pravila: student razmisli koja ga tema u datom trenutku zanima, uputi se u grad i pokuša nasumce nekog prolaznika uvući u razgovor o toj temi. Ako se komunikacija dobro razvija, a sugovornik za to može odvojiti vrijeme, prošetaju zajedno razgovarajući. Mogu se i dogovoriti za susret da bi nastavili započeti razgovor.
Ovim nastavnim ispadima želim reći da mi se čini važnim razmisliti o nekim nastavnim ponudama koje iskaču iz uobičajenih načina planiranja, organiziranja i provođenja nastave.
Ptice prelijeću, ne osvrćući se, sve državne granice. Slobodna misao ne brine o uklopljenosti u vladajuće mišljenje jedne sredine. Slobodna misao je slobodna od kontrole i cenzure. Slobodna misao je sebi odgovorna. Tema slobodne misli i odgovornosti je složena i traži posebno razlaganje, za koje ovom prigodom nema vremena.
Kako potaknuti rađanje slobodnih misli, stvoriti uvjete u kojima se misli roje i slobodno artikuliraju?
Trebalo bi planirati mogućnost novo(s)mišljenih sadržaja nastave koji potiču artikulaciju slobodne misli.
Jednostavna vježba jest redovna organizacija satova na kojima studenti drže, po vlastitoj želji i izboru tema, nastavu nastavnicima.
Ovim se potezom prije svega potencira horizontalna pedagogija, pedagogija razmjene, što je nužno za kreativan proces i potragu za novim rješenjima i produktima.
Moguće je da o istoj temi, u istom prostoru i vremenu, govore dva nastavnika. Tu mi se dvije varijante provođenja nastave čine zanimljivima:
- Predavaju dva nastavnika koja o istoj temi imaju oprečno mišljenje pa ta mišljenja jasno prenose.
- Predavaju dva nastavnika koja se dogovore koji će od njih afirmativno govoriti o predmetu nastave, a koji sasvim suprotno. Posebno je važno za ovaj način rada, da na sljedećem predavanju o istoj temi isti nastavnici promijene svoje pozicije. To znači, nastavnik koji je na prethodnom satu afirmativno govorio sada sve to negira, a nastavnik koji je sve kritizirao sada strastveno zauzima afirmativnu poziciju.
O drugim idejama, progovorit ću nekom drugom prilikom. Cilj ovakvih zadataka i nastavnih predmeta je osloboditi studente od sputanoga iznošenja vlastitih misli i stimuliranje fleksibiliteta u svakom smislu. Radi se ovdje i na vježbanju emocionalne i socijalne inteligencije te kulture sukobljavanja.
Sjećam se svojih studentskih ispada, umoran od nastave: „rekao je ovaj, rekao je onaj; citiram ovog, citiram onog“ šalio sam se izgovarajući nešto što me zaintigriralo pa bih nakon rečenog dodao: kao što reče/reže Krleža ili: kao što reče/reže Shakespeare. U nekim situacijama bila je to spasonosna formula da bi sugovornik uopće saslušao o čemu govorim. Svaki slobodni umjetnik doživljava „x“ situacija kada se prezentira, tražeći novac za svoje projekte, pred pojedincima i komisijama koje o temi daleko manje znaju nego on sam. Ovaj trik je poticajan, jer više-manje svi su čuli za nekoliko imena iz svjetskog općeg bogatstva ideja. I da ne zaboravim, kad vam se situacija čini bezizlaznom, svojim rečenicama dodajte: kao što reče Don Quijote! To bolje prolazi nego da kažete: kao što reče Kafka! Razumijete li zašto?
Jedna grupa predmeta naravno mora brčkati, čačkati i/ili udubiti se u inspirativna iskustva i rješenja tema i problema, naših lucidnih predaka. Te predmete posložiti po semestrima i nije neki problem, ali je jako bitno odabirom kreativnih nastavnika na inspirativan način pozabaviti se postignućima.
Ono što mi se čini bitnim, posebno na početku studija, jest zahvatiti u širinu, potencirati pogled na sve s raznih pozicija, iz perspektive raznih znanosti, umjetnosti i sl. Dakle, ne žuriti sa specijalizacijom. Želja i izbor studenta pri upisu ne mora značiti da se radi o njegovom pravom interesu i predispozicijama. Studij kreativne industrije nudi priliku organizacije nastave koja se orijentira na cjeloviti doživljaj ličnosti. Ako govorimo o umjetnosti: na isprepletenost umjetničkih tehnika i izraza, u dosluhu s relevantnim dostignućima različitih znanosti.
Zamislite britki nož misli koji se vrti u krugu spoznaja sve više ulazeći u dubinu. Njegovo kružno kretanje promijeni se ponekad u vertikalno, poput bušilice… da bi tu i tamo puklo, poskočilo, promijenilo smjer – pa da se to što se dogodilo provjeri tj. da se omogući podij za realizaciju novih/drugačijih ideja.
Školovanje kazališnih umjetnika, naprimjer, vapi za hitnom reformom. Ne treba tu malo posložiti stare besmislice u novi dizajn. Tu se treba puno hrabrije zahvatiti da bi se moglo nešto kreativno dogoditi.
Najlakše je kritizirati, a to ne želim.
Iznijet ću što bi se na tom području moglo isprobati. Školovanje za sve scenske kadrove organizirati po principu redateljskog pentagona u kojem svi prolaze sve elemente programa/predstave.
Iz tako organiziranog studija, svatko ce ponijeti toliko iskustava, doživljaja i znanja, da će biti u stanju odabrati svoje djelovanje. Taj izbor sigurno se može mijenjati ovisno o životnom trenutku pojedinca i interesima koji su u tom trenutku prisutni.
Evo nekoliko natuknica o redateljskom pentagonu, kao ishodištu za rad od radionice do četverogodišnjeg školovanja. Dakle, ovom prigodom ostajem pri natuknicama.
REDATELJSKI PENTAGON – pet osnovnih područja rada pri režiji predstave s kojima se svaki redatelj susreće:
- ideja, scenski predložak, redateljski koncept
- izbor suradnika i glumaca, posebna pojedinačna odgovornost i interakcija svih u zajedničkom produktu
- vođenje glumaca, organizacija proba, probe i režija dramskih situacija
- režija scenskog prostora, prostora igre i rekvizita, scenski akcenti: redateljski aranžman: glavno – sporedno – paralelno zbivanje; režija i dramaturgija svjetla i sjene te korištenje boja na pozornici; ritam predstave
- prezentacija predstave, recepcija gledateljstva.
Ne čini li vam se da ovaj pentagon nudi mogućnost razrade umjetničkog, kreativnog studija? Ne čini li vam se da je pentagon jasan? Omogućava li velikim brojem mogućih kombinacija kreativne organizacijske sheme nastave?
Krenite od bilo kojeg činitelja scenskog djela (npr. glumca, scenografa, svjetla, glazbe, reklame, menadžmenta itd.) pa smislite
kako ga ukomponirati u pentagon?
Ovaj pentagon je redateljski, a vi pokušajte razmišljati o nekom drugom pentagonu u potrazi za kreacijom i produktima slobodne misli.
Ne zaboravite, sve to negdje počinje od istog.
Kokoš i/ili jaje? Jaje i/ili kokoš?
Vaša pitanja o izloženom rado ću saslušati zadržavajući pravo nedavanja odgovora.
Nikša Eterović
Berlin, srpanj/kolovoz 2013.