Nikola Nikša Eterović
IZ REDATELJSKE BILJEŽNICE
F I K K
FIKK je je na STARTU ! :
Filozofski diptih : Preferiram da NE // Tabu
na Festivalu Zadar Snova , u utorak, 13.08. 2019. 21.21. sati , u Sv. Dominku.
Odgovorni za prvi korak su
Herman Melville / Ela Lipanović i Günther Anders / Nikša Eterović.
Suradnici :
Yulia E.Subbotina, prostor igre; Davor Rocco,prostor zvuka; Predrag Ćosić, tehnička oprema ; Juraj Šantorić , inspicijent
Performeri:
Ena Begović, Mihael Kukrika, Tina Keserović , Nikša Eterović
Zahvalni smo na podršci :
Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru, dr.sc. Marku Vučetić, Udruzi studenata CAPI: Cogito atque possum, Festivalu Zadar snova i Kristijanu Mičić
– više –
FIKK, Filozofsko internacionalno golo kazalište iz Zadru mislima filozofa otvara scenski prostor za propitkivanje današnjice .
Smjer našeg djelovanja jasno je najavljen : scenski prostor filozofskoj misli – filozofska misao u scenskom prostoru – sa scenskog prostora filozofska misao u gledalištu, a iz gledališta u društvu.
Otvoreno je pitanje kako je moguće tretirati misao na sceni . Golu misao .
Ovo kazalište nema ni dramsku situaciju, ni karaktere , ni tipove niti likove; ovo kazalište ne bavi se scenskim sukobom , ovo je kazalište filozofske misli.
Kako iscenirati misao ? Ovdje odabirem misao i prezentiram je na sceni.
Što ? – filozofsku misao, to je jasno.
Zašto ? – nagomilalo se tema koje jedna od druge bježe ; samouništavanje i zagađivanje sebe i oko sebe udomaćilo se u svakodnevnici. Treba reagirati.
Kako ? „ U idejema , kroz ideje , do ideja „ , rekao bi Platon.
“PREFERIRAM DA NE “
„postupak je potrage za istinom koja rezultira uništenjem smislenosti života. Istina se uviđa kao iznutra trula, samo je pojam koji je ovija održava. Preostaje lavina pitanja sa kojom se nadalje lik suočava. „, zapisuje redateljica Ela Lipanović
TABU
donosi dvije, sasvim jasne Günther Andersove misli „čovjek bez svijeta„ i „ svijet bez ljudi „ !
Jedna Andersova misao nastavlja se u drugoj ; ako se druga „svijet bez ljudi“ učini prvom „čovjek bez svijeta“ – vodi li redosljed ovih misli zajedničkoj misli ili se radi o uzročno-posljedičnom redosljedu misli .
Što je ovdje dramatično ? Te dvije misli ? Da li odvojene ili kao jedna ? Ili se radi o dramatičnosti osjećaja da smo stigli na prag otvorenih vrata ničega ?
U pripremi predstave doživio sam da mnoge sugovornike uznemiri misao „čovjek bez svijeta“ . Taj osjećaj imaju mnogi , a u Andersovoj misli prepoznaju ga i artikuliraju.
Posegnuo sam i za zvukom „Balkanske krčme“, snimljeno je to za okupljanja pozvanih da u krčmi neobavezujuće razgovaramo o tabuima u Hrvatskoj. Ta zaustavljena bliska prošlost (26.05.2019.) dio je sada tkiva scenske izvedbe. Ovaj fičer postaje tako „zaleđena sadašnjost“ . Kako je odlediti?
„Čovjek bez svijeta.“ – „Svijet bez ljudi“ – „Balkanska krčma „ – „Zaleđena sadašnjost.“ … Kako se u svemu snaći?
Za to je potreban gledalac …. I još ponešto , što će tog gledaoca uvući
„ u ideju, da bi kroz ideju, došao do ideje „ ..
Vlastita egzistencija svakog je „drama in progress“ .
Berlin, 28.-30.07.2019.
(objavio,10.08.2019.)