oči na vrhu prstiju . uspavanka iz krivodola
Julia Evgenijevna Soubbotina . Augustin Tin Ujeivć
izložba – performance
Izložba se gleda dodirom, oči s vrha prstiju rađaju slike sasvim osobne i neponovljive.
Kada su u svibnju 2014. godine u Berlinu umjetnička dizajnerica Yulia E. Soubbotina i Nikša Eterović, kazališni redatelj, istraživač kreativnosti, započeli projekt „Oči na vrhu prstiju“ nisu mogli predvidjeti dalekosežne domete ovog svog rada. Sada je jasno, više od dvije godine nakon toga, da Izložba – Performance „ Uspavanka iz Krivodola Augustina Tina Ujevića i Yulie E. Soubbotine„ nalazi put do velikog broja ljudi, raznih uzrasta i različitih životnih iskustava na prezentacijama u Njemačkoj i Hrvatskoj. Pokazuje se u grupama različitih motivacija kako se izložba prihvaća na različite načine: kao umjetnička akcija, senzibilizacija za drugačiju perspektivu doživljaja, kao jedna od mogućnosti u odgojno-obrazovnom procesu, podrška u preventivnim i terapijskim procesima, ili naprosto kao performance za znatiželjne. Zasigurno je ovo već sada najgledanija izložba dodirom, za znatiželjne jagodice prstiju ljudi različitog uzrasta, motivacije, uvjerenja i obrazovanja. Yulia Evgevnijevna Soubbotina, likovna umjetnica iz Moskve i Berlina, upoznala je ovu pjesmu u prepjevu na njemački jezik Barbare Antkowiak, a onda ju je prevela i na njemački Brai, pismo za slijepe i slabovidne osobe te svoje impresije utkala u 21 sliku za doživljaj dodirom.
„Nevinost čula razvezat će nepoznate mogućnosti stvari„ piše Ujević postavljajući tako i sam smjerokaze za približavanje tajnovitim prostranstvima ove njegove pjesme u prozi.
„Ljudska bića pretvorit će se u eternu bajku genija i anđela, u kojima će da zadrhti iznevjereni san slikara i vajara, i ljepota cijele one umjetnosti koje nema /Razriješena stvarnost obogatit će se od svojih živopisnih, naglih mogućnosti“.
Izložba se gleda dodirom, oči s vrha prstiju rađaju slike sasvim osobne i neponovljive.
Takav pristup kod posjetitelja donosi i osnažuje:
- povjerenje u sebe sama pri dodiru u umjetničko djelo koje provocira u svakome vlastite slike i nastajanje vlastite priče u dvadeset i jednom nastavku.
- iskustvo eholokacije, kao i doživljaj slušanja, odnosno doživljavanja umjetničkog djela metamorfozom glasa osobe koja čita.
- ukazivanje na sličnosti i razlike nastajanja slike i doživljaja kod onih koji okom vide, kao i slijepih ili slabovidnih osoba
- poticanje povjerenja u vlastiti doživljaj i senzibilizira pažnju za svijet u kojem živimo
- ohrabrivanje i poticanje na kreativno mišljenje i djelovanje
Da bi se ostvarili uvjeti za puni doživljaj, razgledavanje-performance se organizira u skupinama od jedanaest osoba po satnici u trajanju od 60 minuta.
Za Vaš cjeloviti doživljaj brinu se osobno autori ovog projekta i njihovi pomoćnici.
Preporučamo da u ciklusu posjeta školama koji upravo provodimo, kroz ovo iskustvo prođu i nastavnici, dakle tim ljudi koji na razne načine sudjeluje u odgojno-obrazovnom procesu. To će omogućiti razumijevanje i dijalog o interakciji koju potiče projekt „Oči na vrhu prstiju“. Doživjeti i razumjeti pomaže i u pristupu učenicima pri motiviranju da se upuste u iskustvo koje izložba-performance nudi, reflektiranju doživljenog nakon izložbe i eventualnom usmjeravanju onih kojima je ovo iskustvo donijelo neka iznenađenja o vlastitim načinima življenja.
Ovu ponudu za odgojno-obrazovne timove realiziramo u dva dijela :
- provedba izložbe – performanca u jednom terminu
- razmjena mišljenja i razgovor o doživljenom, dan – dva nakon doživljaja izložbe.
Termini prema dogovoru !
za yellow-fish.eu
http://zadarskilist.hr/clanci/12102016/u-skoli-priredili-izlozbu-koja-se-gleda-prstima
http://www.hrt.hr/enz/vijesti-iz-kulture/334053/
Mislim da je ovo bilo fantastično iskustvo. Ponekad uzimamo zdravo za gotovo osjetila koja posjedujemo pa je bilo zanimljivo se usredotočiti na ostala osjetila osim vida i zapravo shvatiti kako to i nije jednostavno. Isto tako, ne gledajući, samo se orjentirajući na sluh i osjet prstiju je na neki način bilo i meditativno i samoosvještavajuće. U početku se osjeti neka vrsta nesigurnosti i anksioznosti ali kroz sat vremena adaptiranja na situaciju, taj efekt eliminiranja vida pruža ostalim osjetilima da se izoštre na neki način. Divno iskustvo!
Dobro jutro!
Iako nisam bila, iz prve sam ruke saznala kako je bilo, i to od svoga sina koji je bio u drugom terminu. I kad jedan tinejdžer od 17 godina koji većinu slobodnog vremena provodi za računalom kaže da je bilo zanimljivo, onda Vam kao roditelj mogu biti zahvalna. Puno uspjeha u novim projektima, a i u svemu ostalome!
Nina
Pogled u drugačiji svijet: „Oči na vrhu prstiju“u Koprivnici