Knjige

“Knjiga „Poetika rane“ jest iskustveni dnevnik, priručnik. U njoj je prikazana realnost života, života punog ljudi s ožiljcima ili ranama. Nekome su rane i ožiljke nanijeli drugi, a neki su ih nanijeli sami sebi.

U knjizi je opisana emocionalna bol osoba koje su zbog različitih razloga izbjegli iz svojih područja te je prikazan način u kojem se „nastoje uhvatiti krhotine doživljaja, udare emocija koji zarežu dušu, često izmičući  nam tlo pod nogama“. Prikazana je potreba i važnost zauzimanja perspektive druge osobe u mnoštvu životnih situacija te ostvarivanja same međuljudske „komunikacije na izvoru emocija“.

U knjizi se prikazuju različite kreativne metode koje se mogu koristiti u radu s „ranjenima“, ali i sami sa sobom. Svi smo mi na neki način ranjeni. Tim metodama čovjek može uravnotežiti svoj život, otkriti novosti i ljepote svijeta oko sebe ili jednostavnije rečeno napokon početi slobodno živjeti. Bitno je osloboditi se okova prošlosti jer „kad u sadašnjem živimo prošlo, to nas čini nemoćnima i bolesnima“.

„Budućnost svakog od nas građena je od najnestabilnijeg materijala, odnosno, stoji još uvijek kao vječno gradilište“. Zato je potrebno izliječiti svoje rane kako ih događaji u budućnosti ne bi naknadno iznova otvarali, a upravo u ovoj knjizi opisano je mnoštvo inspirativnih tehnika koje nam pritom mogu pomoći.”

Ana Reljic

“Tada  sam  cijelim  bićem  osjetio  kako  je  poezija  ljekovita,  kako  Ujeviceva  poezija,  u  originalu   i   prijevodu,  osokoljuje     snagom    života,  kako  je  važno  ponuditi  i  stvoriti  pozornicu,   za  tu   silnu    kreativnu   energiju    koju   svaki    čovjek  u  sebi   nosi.  Bile  su    to     najuzbudljivije      godine    mojega    života   u   Berlinu.  Na   sljedecim  stranicama   bit  će    riječi    o    ljekovitosti   i     snazi  poezije   jer  nam   Ujeviceva   poezija  može  ponuditi    dijalog   i  biti  uporište  za  vlastita   esencijalna   i  egzistencijalna   pitanja.”

Niksa Eterović

“U ovom kaleidoskopu iskustava, dramski i kazališni rad centripetalna je sila razjedinjenih sudbina što traže svoje mjesto pod drugim nebom. Da istom preskoče letvicu egzistencijalnog minimuma, motivirane za životnu akciju u značajno promijenjenim okolnostima. Mojsijevski učinak u traženju obećane zemlje (a ona je zapravo u vlastitom habitusu) autor je potvrdio u tridesetogodišnjem nesebičnom i gorljivom djelovanju na razbacanim meridijanima. I pomogao je mnogima da saberu raštrkani arhipelag svojih biografija, dok sebe još uvijek traži u vrtuljku jedinstvenih dramskih vratolomija.”
Ivica Antić

“Ono što je interesantno vidjeti na pozornici , skriveno je negdje u glumcu, u njegovoj osobnosti, u njegovoj drami u trenucima  življenja uloge pred svjedocima.

Od prvog dana školovanja pedagog treba provocirati i tražiti ulaz u skrivene prostore osobe. Treba naći pravi ključ koji te prostore otvara u dogovorenoj situaciji ili skici uloge.”

Niksa Eterović